Festival

Matija Dedić vs. Vasil Hadžimanov

19. Liburnia Jazz Festival s ponosom predstavlja novi koncert dva pijanistička diva -  Matije Dedića i Vasila Hadžimanova..

Nebrojene su sličnosti u biografijama ove dvojice glazbenika: obojica su sinovi iz kultnih glazbenih obitelji (Matija – sin Arsena Dedića i Gabi Novak, Vasil – sin Zafira Hadžimanova i Senke Veletanlić), obojica su rođeni iste godine, obojica počinju svirati klavir s pet godina, obojica u isto vrijeme odlučuju upisati jazz akademije, obojica su ostvarili uspješne jazz karijere i obojica su proglašeni najboljim jazz pijanistima u svojim zemljama.

Osim biografskih podudarnosti, Matija i Vasil su potpuno autentične glazbene osobnosti i njihove poetike se bitno razlikuju. Dok je Matija predstavnik najboljeg od suvremenog jazza i moderne improvizirane glazbe, Vasil kombinira balkanske tradicionalne ritmove i fuziju suvremenih zapadnih glazbenih stilova od jazza do funka i world musica.

Gotovo je nevjerojatno da sve do 2016.g. nikada nisu svirali zajedno unatoč tome što se i oni i njihove obitelji vrlo dobro poznaju i privatno i umjetnički.

Elvisu Staniću, kolegi glazbeniku i umjetničkom direktoru Liburnia Jazza ta je činjenica bila neprihvatljiva, pa ih je pozvao da na projektu Jazz Ex Tempore konačno „ukrste klavire“. Matija i Vasil su se i sami zapitali kako im to nije plao na pamet, došli u Opatiju i održali svoj prvi zajednički, sad već legendarni koncert u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner. Nakon opatijske premijere, Matija i Vasil su nastavili suradnju i održali niz koncerata u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori.

Ove godine, vraćaju se u Opatiju, na mjesto na kojem se ideja i rodila, na „mjesto zločina“.

Matija Dedić

Matija Dedić zasluženo nosi titulu najboljeg hrvatskog jazz pijanist. Kao sin istaknutih hrvatskih glazbenika, pjevačice Gabi Novak i kantautora Arsena Dedića, glazbom se počeo baviti vrlo rano. Već s pet godina počeo je svirati klasičnu glazbu na glasoviru. Slušao je gotovo sve glazbene stilove, a ubrzo otkriva jazz koji mu omogućuje kreativniji i osobniji pristup glazbi. Odlazi na studij na jazz akademiju u Grazu gdje je i diplomirao 1997.

Matija je ostvario jednako uspješnu karijeru i u zemlji i u inozemstvu. Svirao je u gotovo svim zemljama Europe, te u Sjedinjenim Državama s velikim glazbenim imenima kao što su Alvin Queen, Martin Drew, Ron Ringwood, Boško Petrović, Marc Murphy Band, Patrizia Conte, David Gazarov, Gianni Basso, Miles Griffith, Onder Fokan, Jean Louis Rassinfosse, Anca Parghel, Tomi Emanuel, Lenny White, Kendrick Scott, Jim Madison, Jeff Ballard, Vicente Archer, Buster Wiliams, Larry Grenadier, N.H.O. Pedersen, Ron Mcclure, Tamara Obrovac, Marek Patrman, Salvatore Maiore i mnogi drugi.

Piše glazbu za televiziju i kazalište, a također nastupa s brojnim glazbenicima hrvatske pop scene

Dobitnik je više od 20 Porina i drugih uglednih glazbenih nagrada, a 2002. je bio jedan od finalista na najutjecajnijem natjecanju za jazz pijaniste na Montreaux Jazz Festivalu.

HomepageFacebook

Vasil Hadžimanov

Vasil Hadžimanov je, kao i Matija, rođen je u poznatoj glazbenoj obitelji. Pored oca Zafira Hadžimanova i majke Senke Veletanlić, vrlo rano je započeo s klasičnim glazbenim obrazovanjem.

S 19 godina odlazi na Berklee College of Music gdje je diplomirao 1995. Tijekom studija na Berklee-ju, nastupao je s velikim imenima američke glazbe, kao što su: Matt Garrison, Rick Peckham, Leroy Jenkins (u njegovoj rep operi “Funky Faust”), George Garzone, Ayib Dieng, David Gilmore, David Binney, Chris Cheek, i s brojnim glazbenicima s ovih prostora: Jovan Maljoković Balkan Salsa Band , Duško Gojković, Stjepko Gut , Mimo Mitrović, Bisera Veletanlić, Zafir i Senka Hadžimanov, Rambo Amadeus.

Nakon godina provedenih u SAD-u, Vasil se odlučio vratiti u domovinu i osnovati vlastiti Vasil Hadžimanov band. Njegova ideja o kombiniranju balkanskih tradicionalnih ritmova i zapadnih, modernih muzičkih stilova (jazz, funk, world music…) u njegovoj je glazbi u potpunosti autentična i predstavlja nov i svjež pristup.

Vasil Hadžimanov se bavi i snimanjem filmske glazbe, i to u dokumentarnom filmu Gorana Paskaljevića “011 Belgrade”, kao i u filmu Raše Andrića "Kad porastem biću kengur".

Nakon objavljivanja albuma “Kafanki” uslijedila je uspješna europska turneja, glazbene nagrade, ali i nastupi s legendarnim Joem Zawinulom i Nigelom Kennedyem.

HomepageFacebook

Petak, 05. 07. 2019., 21:30 h , Ljetna pozornica